Hidrauličko prenosilo

Hidrauličko prenosilo koristi cjevovode kojima se prenosi (transportira) sipki materijal (ugljen, ruda, pijesak, drvo) strujom tekućine (najčešće vode), iskorištavajući prirodni pad (gravitacija) ili tlak pumpe.

Skica tlačnog hidrauličkog prenosila: a) ulazak materijala u cjevovod preko dodavala, b) ulazak materijala u cjevovod kroz pumpu (s povratnim vođenjem vode); 1. dovod vode, 2. spremnik za vodu, 3. centrifugalna pumpa, 4. dodavalo s tlačnim komorama, 5. cjevovod, 6. taložnica, 7. usipni lijevak za materijal, 8. ventil, 9. tlačna komora, 10. zatvarač, 11. komora smjese, 12. prstenasti kanal sa sapnicama za vodu pod tlakom, 13. tlačni cjevovod za smjesu, 14. dovod materijala, 15. cjevovod za povratnu vodu, 16. izlaz materijala, 17. sito, 18. posuda za prihvat vode, 19. spremnik za povratnu vodu, 20. dalji prijenos materijala pomoću pokretne trake, 21. spremnik za smjesu.

Podjela

U samotečnim prenosilima smjesa se materijala i vode giba niz kose otvorene kanale, odnosno žljebove, djelovanjem sile teže. Žljebovi imaju nagib od 3 do 6%, već prema koncentraciji smjese koja smije sadržavati najviše oko 14% tvrdih materijala. Samotečna prenosila, odnosno hidrauličke kliznice, služe na primjer za prijenos šećerne repe u tvornicama šećera, a pri tom se repa istodobno i pere. Često se u otvorenim žljebovima prenosi pepeo iz kotlovskih postrojenja, troska iz visokih peći, odgor iz valjaonice i drvo.

Druga su vrsta hidraulička prenosila s crpkom (pumpom), gdje se smjesa materijala i vode prenosi kroz cijevi tlakom proizvedenim djelovanjem crpke. Prema načinu djelovanja razlikuju se usisna hidraulička prenosila, tlačna hidraulička prenosila i kombinirana, usisno-tlačna prenosila.

Usisna hidraulička prenosila

Usisna hidraulička prenosila imaju crpku na kraju dobavnog puta, pa u cjevovodu vlada podtlak. Zbog malog pada tlaka mogu se postići samo kratke duljine dobave.

Tlačna hidraulička prenosila

U tlačnim hidrauličkim prenosilima crpka je smještena na početku dobavnog puta. Materijal se preko nekog dodavala ubacuje pod tlakom u cjevovod iza crpke, ili smjesu materijala i vode usisava centrifugalna crpka i zatim je tlači kroz cjevovod. Taj je način prijenosa prikladan samo za sitan materijal.

Svojstvena je veličina hidrauličkog prijenosa volumenska koncentracija c izražena omjerom volumnog protoka materijala I_vm i volumnog protoka smjese materijala i vode I_vsmj = I_vm + I_vv. Ona je određena izrazom:

$c={\frac {I_{vm}}{I_{vm}+I_{vv}}}={\frac {I_{vm}}{I_{vsmj}}}$

Obično se postiže volumenska koncentracija (koncentracija krutog materijala) c = 0,05 - 0,4. Da se cjevovod ne bi začepio, ta vrijednost ne smije prijeći 0,5.

Promjer cijevi iznosi od 150 do 1 000 mm, tlakovi su u cijevima do 14 MPa, a maseni protok od 100 do 500 t/h. Daljina je dobave do 400 km, pa hidraulički prijenos dolazi u obzir kao mogućnost za željeznički ili brodski prijenos. Jedno veliko hidrauličko postrojenje za prijenos sitnog ugljena u SAD ima duljinu 175 km, promjer cijevi 275 mm, a maseni protok 4 500 t na dan.

Prednosti su hidrauličkih prenosila: velika daljina dobave, prijenos bez stvaranja prašine, niski pogonski troškovi, postupak se prijenosa može kombinirati s nekim tehnološkim postupcima. No, odlučujući kriteriji za prosuđivanje isplatljivosti hidrauličkih postrojenja vezani su uz velik potrošak vode i uz visoka ulaganja za nabavu uređaja za odvajanje.